Jedan od najboljih svjetskih jazz-gitarista

U sumornu je subotu 12. prosinca stigla vijest o iznenadnoj virusom korone prouzročenoj smrti istaknutoga jazz-glazbenika Damira Kukuruzovića. Kao jedan od naših relativno malobrojnih džezista, taj se istaknuti majstor europskog swinga i bespogovorni sljednik legendarnoga gitarista Djanga Reinhardta, već davno do savršenstva profilirao u danas ne baš veliku broju interpreta spomenuta, u jazzu uvijek rado slušana swinga.

Damir Kukuruzović bio je sljednik legendarnoga gitarista Djanga Reinhardta / Izvor Facebook

Rođeni Siščanin (1975), Damir Kukuruzović usprkos temeljnoj glazbenoj edukaciji koju je stekao na nižoj glazbenoj školi smatrao se samoukim. Prvu je polovnu gitaru započeo svirati u sedmoj godini, a u počecima zanimali su ga samo blues i country-glazba. Razvivši se poslije u izvrsna gitarista zamjetne tehnike instrumenta, s jazzom će se, te napose s europskim swingom, prema vlastitu kazivanju upoznati nešto kasnije, tijekom devedesetih godina, i to u za sisačku glazbenu scenu nekada važnu malom sastavu Trio Quatro, u kojem je nastupao slušajući usporedno i velike jazz-orkestre. Preko jazza stigao je do europskog swinga Djanga Reinhardta, kojem će kao i sa svojim kasnije formiranim sastavima ostati vjeran do kraja svoga prerano ugasla života. To je bilo i razlog što će nakon četiri i pol godine sviranja napustiti nekad popularan zagrebački sastav The Soul Fingers.

Prešavši tada potpuno na izvođenje stila gypsy-swing, Damir Kukuruzović pridružuje se 2002. logično stilski i po profilu blisku sastavu Hot Club Zagreb gitarista Aleksandra Bubanovića, u kojem ostaje sve do 2005. Odlučuje se potom vratiti u rodni grad, u kojem na popularnoj Šetnici otvara 2005. Siscia Jazz Club, prostor koji će uz jazz-zbivanja služiti i za održavanje međunarodnih jazz-festivala u njegovoj organizaciji, na koji je u Sisak doveo neke od najvećih svjetskih džezista. Formirao je i vlastiti mali sastav s violinom koji je izvodio Djangovu glazbu, ali i originalne aranžmane, s kojim je nastupao po svijetu i na domaćim jazz-pozornicama. Njegova ga je glazba dovela i do suradnji s nekim od vodećih svjetskih stilskih istomišljenika Djangove glazbene ostavštine kao što su: gitaristi Angelo Debarre, koji će mu pokloniti i vrijedan instrument Dell Arts i Stochelo Reinhardt, potom poznati čikaški blues-gitarist i pjevač Mississippi Heat, američka pjevačica bluesa iz istog grada Peaches Staton, američki bubnjar Darrell Green, pariški violinist Loulou Djine te niz drugih.

Vlastiti jazz-kvintet nešto će kasnije, godine 2006, smanjiti na stilski još svingerski profiliran kvartet s kojim će nastupati u brojnim europskim zemljama, primjerice u Luksemburgu, Italiji, Sloveniji i na brojnim domaćim scenama i festivalima i koncertima, u Varaždinu, Zagrebu i drugim našim gradovima, a uz to pojavio se i kao višegodišnji organizator jazz-festivala u Sisku te nešto kasnije organizirajući manifestacije u Petrinji i Labinu. Diskografski je opus započeo CD- i DVD-izdanjima Green Hill Gypsy Swing te nastavio setom autentičnih snimaka raznih grupa sudionika realiziranih u Siscia Jazz Clubu.

Nenadanim i preranim odlaskom sisačkoga gitarista i skladatelja Damira Kukuruzovića hrvatska jazz-scena gubi izvanserijskog i stilski profilirana majstora instrumenta te jednog od najkvalitetnijih i najoriginalnijih protagonista i glazbenika jedinstvena po kvaliteti, originalnosti i osobnosti.